Zemljopis (smještaj, površina, klima)

            Moravice su naselje na sjeveroistoku Primorsko goranske županije, u Gorskom kotaru. Graniče sa tri općine: na sjeverozapadu sa Brod Moravicama, na zapadu sa Skradom i na jugu sa Ravnom Gorom, a istočno i jugoistočno se nastavlja područje Grada Vrbovsko kojem administrativno pripadaju. Susjedna Slovenija nalazi se samo 3 km udaljena od sjevera Moravica.

            Zauzimaju površinu od 46,71 km² što čini 16,69% ukupne površine Grada. Veći dio površine pokriven je gorskom bukovom i jelovom šumom, dio poljoprivrednim tlom, a na manjoj površini nalazi se 24 naselja raspoređena sjeverno i južno od rijeke Dobre i željezničke pruge. Naselja sjeverno od rijeke Dobre su: Tomići, Radigojna, Bunjevci, Nikšići, Vukelići, Dragovići, Dokmanovići, Jakšići, Vučinići, Međedi i Topolovica. Naselja južno od Dobre su: Gornji i Donji Vučkovići, Petrovići, Matići, Carevići, Gornji i Donji Vukšići, Žakule, Tići, Radoševići, Mlinari i Komlenići. Lokalno središte i centralno naselje koje objedinjava nabrojana naselja je Moravice sa 3,63 km² površine u kojem se nalaze svi sadržaji bitni za funkcioniranje mjesta: željeznička i autobusna stanica, osnovna i srednja škola sa učeničkim domom, pošta, razni uslužni i ugostiteljski objekti, itd.

             Klima je kontinentalna s prijelazom u planinsku klimu. Velika je količina padalina, uključujući i snijega u zimskom razdoblju, ali česti prodori toplog juga znaju ga brzo otopiti. Niže su temperature, ističu se ljetne svježine, veće oscilacije godišnjih temperatura. Prisutne su dugotrajne magle. Zbog klimatskih razloga kratko je vegetacijsko razdoblje, pa su prilično ograničene poljodjelske mogućnosti kraja. Poljodjelstvo je većim dijelom orijentirano za osobne potrebe domaćinstva. Ističu se krajolici izuzetne prirodne ljepote, te ekološki očuvanog prostora. Posebno je interesantno Čogrljevo jezero pogodno za razvitak nekih vrsta turizma (izletnički, tranzitni, lovni, ribolovni, rekreacijski, planinarski, ljetni i zimski).

Stanovništvo

            Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u 24 samostalna nastanjena naselja živjelo je ukupno 1.425 stanovnika koji su predstavljali 23,57% stanovnika Grada. Prosječna gustoća naseljenosti područja Moravica 2001. godine je bila  30,51 stanovnika na km², što je bilo skoro tri puta manje nego je bio prosjek u Primorsko - goranskoj županiji u cjelini (84,8 st/km²), ali i više od duplo manje nego je bio hrvatski prosjek (77,5 st/km²). Zato na prostoru Grada se ističe lokalno središte Moravice (219,60 st/km2) i mala naselja u njegovu predgrađu Nikšići (350,73 st/km2), Dokmanovići (182,85 st/km2) i Žakule (117,25 st/km2) što je puno više od hrvatskog prosjeka.

            Prema popisu stanovništva iz 1805. godine saznaje se da je u Moravicama živjelo 1000 stanovnika u 138 porodica i 126 kuća

             Stanovnici sela i zaselaka imaju prezimena po toponimima. Događalo se, međutim, da je u selima bilo više osoba s istim imenima i prezimenima, iako međusobno nisu bili u istom srodstvu. To je stvaralo veliku zabunu, a da bi se ona nekako otklonila, svaka kuća (porodica) dobila je nadimak (špicnamet) kao znak za raspoznavanje. Kako je došlo do tih nadimaka, ne zna se. Nekima je neugodno kad ih se oslovi pripadajućim nadimkom, dok kod ostalih takvo oslovljavanje stvara ponos jer taj nadimak smatraju sastavnim dijelom svoje ličnosti.  

Prometna povezanost

            Moravice kao prijelazno gorsko područje između Središnje Hrvatske i Sjevernog primorja imaju vrijedan prometno - geografski položaj, u najvažnijem i najtipičnijem dijelu Gorskog kotara. Tako preko dijela područja Moravica prolazi važan prirodni prometni pravac tzv «goranski» koji vodi od Zagreba i Karlovca do glavne jadranske luke, gradskog središta Rijeke.

            Početkom XIX. stoljeća je izgrađena “Lujzinska cesta” na pravcu Bosanci - Severin na Kupi - Vrbovsko - Moravice - Skrad - Delnice - Lokve - Gornje Jelenje - Rijeka, koja je kasnije modernizirana i do izgradnje autoceste preuzimala glavnu prometnu cestovnu ulogu na pravcu Zagreb - Rijeka, u ovom dijelu kao državna cesta D-3. Lujzijana ni danas nije izgubila svoje značenje, još uvijek je vrlo prometna i često korištena od svakog tko želi uživati u vožnji kroz lijepe krajolike.

            Potrebno je istaknuti da su izgradnjom autoceste Zagreb - Rijeka, Moravice bitno rasterećene cestovnog prometa, ali ne i lošije povezane s velikim gradovima jer se na svega desetak kilometara udaljenosti nalazi čvorište kod Vrbovskog.

            Tim prometnicama su Moravice udaljene od Zagreba oko 100 km, a od makroregionalnog, regionalnog i županijskog središta Rijeke 70 km, odnosno od sljedećeg najbližeg regionalnog i županijskog središta Karlovca 50 km. Relativno blizu se nalaze mikroregionalna središta Delnice 30 km i Ogulin 30 km.

            Još je 1873.-74. godine područje Moravica bilo povezano željezničkom prugom na sjeveru s Karlovcem i Zagrebom, odnosno preko Delnica s Rijekom na moru, a 1925. godine preko susjednih Oštarija i Like s dalmatinskim gradovima i lukama (Splitom, Šibenikom, a kasnije i Zadrom).

Obrazovanje

            1839.g. otvorena je općinska osnovna (pučka) škola koja je dugo bila trogodišnja. O smještaju škole i broju polaznika ne može se pouzdano govoriti jer o tome nema podataka. Nastava se odvijala neredovito, a učitelji nisu pokazivali preveliku zainteresiranost za rad, odnosno podučavanje. Usprkos tomu, djeca su redovito dolazila u školu, gdje su većinom bila prepuštena sama sebi. S vremenom ovakva situacija se promijenila na bolje, a djeca su dobila kvalitetnu poduku. Poznat je podatak da su 1848. školu pohađala 42 učenika.

            Kao što se sve razvijalo i unapređivalo, tako je došlo i do pomaka u školstvu. Tako je osnovna škola počela sa radom punih osam godina, a po završetku osnovne škole, djeca su imala priliku upisati i srednju školu čime su dobivali znanje za izvršavanje posla (zanata) za koji se školuju. 1920.g. otvorena je i četverogodišnja građanska škola, a s vremenom su se otvarale i ostale struke, većinom vezane za obuku za rad na željeznici. Ubrzo se osnova i učenički dom čiji je prvi odgajatelj bio Milorad Sustolčić koji je ujedno bio i odgajatelj. Dom je osnovan 1947.g., a omogućavao je pitomcima smještaj i obrazovanje za zanimanje metalne struke na željeznici. Smještaj je bio besplatan jer su troškove snosili osnivači.

            Danas djeluje osmogodišnja područna škola I.G. Kovačića, te srednja škola pod nazivom Željeznička tehnička škola Moravice, koja posjeduje i dva učenička doma. Srednja škola obrazuje učenike za sljedeće struke i zanimanja: Elektrotehnika: tehničar za električne strojeve s primijenjenim računalstvom; Strojarstvo: obrađivač na numerički upravljanim alatnim strojevima; strojobravar; automehaničar; instalater grijanja i klimatizacije; Željeznički promet: tehničar za željeznički promet; tehničar – pregledač vagona; Ekonomija i trgovina: komercijalist; ekonomist. U sklopu ŽTŠ djeluje osposobljavanje za zanimanje pčelar.

Knjižnična stanica Moravice:                  ?

Ponedjeljak: 11:00 – 13:30                    ?

Petak : 11:00 – 13:30                            ?